SINIŠA FILIP NOVAK

Siniša Filip Novak rođen je u Svetom Križu 1956. godine, gdje i danas živi. Piše i objavljuje od najranijeg djetinjstva. Svoje radove objavljuje u mnogim tiskovinama svojeg međimurskog podneblja. Uz pisanje dosta vremena posvećuje fotografij,i a posljednjih nekoliko godina  radi s internetom pa između ostalog redovito uređuje svoju  stranice Pelud.net-a koja se pojavila izlaskom prve knjige pjesama “Pelud prezrelih trava” i danas okuplja značajan brojčlanova.
Prva zbirka “Pelud prezrelih trava”stvorena je putem  interneta u suradnji s Helenom Herceg koja živi u dalekoj Arizoni.. 2006. godine registrirana je i udruga Pelud.net ili Udruga za promicanje internet umjetnosti i kulture koja danas ima zasluženo mjesto u svjetskim medijima.
PJESME U BOJI autorova je druga zbirka pjesama. Tiskana je dvojezično da bi bila pristupačna što većem broju čitatelja, kako na internetu ta i u tiskanom obliku, obogaćena je fotografijama međimurskog podneblja, a u pripremi je i treća zbirka koja će zaokružiti ovaj ciklus pod imenom SJEVERNA KOČIJA.

_____________________________________________

RECENZIJA ZBIRKE PJESAMA  -  PJESME U BOJI

                PJESNIŠTVO HUMANIZACIJE                                                       


Osvrt na zbirku pjesama Siniše Filipa Novaka                                                   

Pjesme u boji, Čakovec, 2007.
Javljajući se i po drugi put svojom poetskom produkcijom, ovaj put samostalno, nasuprot koautorski sazdanoj prvoj knjizi stihova «Pelud prezrelih trava» (Čakovec, 2005.) pjesnik Siniša ovdje dodaje svojem imenu i ime Filip – najavu autorske samosvojnosti. Čin je to nastojanja da se u mnogoglasju međimurskog suvremenog pjesništva izdvoji kao prepoznatljiva osobnost, što je u svojoj osnovi uvijek zahtjevan cilj – biti «šiljak u masi»... (A.T.Ujević)
Pedeset i pet pjesama i dvadeset pjesnikovih fotografskih njihovih ilustracija vizualno svakako jamče originalnost, pogotovo što je autorska simbioza riječi sa slikom već u prethodnoj knjizi uočena kao Novakova osebujnost.
I u ovoj pjesničkoj pregršti autor ispovijeda svoj doživljaj života i svijeta na pretežno posredan način, tj. kroz slike zemne i atmosferske pojavnosti – krajolik i biljku, smjenu sunca i mjeseca.. Taj tradicionalni već artefakt subjektivno je profiliran sentimentom koji pomalo graniči s patetičnošću, ali se ne svodi tek na tragičnu pozu šlagerskoga pjevušenja. Toj prizemnosti autor se uspijeva oteti vrlo dosljednom iskrenošću: on nije razmetljivi pjevač, već tihi svirač mezokantilene života. Taj spriritualno prigušeni ton osjenčava i slikovne autorove priloge: iako koloristički raspjevani, oni su po sadržaju samo variranje osnovnoga motiva Novakovog pjesništva – vapaja nad osamljenošću, temeljne boje njegovih «pjesama u boji».
Novakovo stihovanje neokovano rimom uspješno je kultivirano unutrašnjim ritmom, što je vrijednom potvrdom pjesničke umješnosti. Stoga je autorovoj ekspresiji moguće oprostiti za podosta banalnih «općih mjesta» u izrazu.
Na kraju, ma kako se libili biografske inače metode, za potpuni doživljaj autorova poetskog portreta neophodno je navesti i podatak da je Siniša Filip Novak po svojem svjetonazoru i životnoj vokaciji jedan od onih samozatajnih, tihih i radišnih, a svestrano djelatnih humanizatora života. O tomu svjedoči i njegova široka poetska komunikacija putem svemogućega mrežnog medija, elektronične paučine što Zemlju obavija, a Zemljane zbližava i – poezijom.
mr.sc. Ljubica Duić-Jovanović
Čakovec, 21.II.2007.




PJESME U BOJI




PLAVE VISINE


Iz trošnog gnijezda
Jutros
Raširila je krila
Moja mala ptica

No odraz bi slab
Pa nestade
Plavetnila neba
I povratak domu svom

Spušta se večer
Zaklope se krila
Nad glavicom crnom
Dolazi san svetih visina

Prazno sad gnijezdo
I pogled je prazan
Novi je stanar
Postao pauk



BLUE HEIGHTS

My little bird
Spread her wings
This morning
Out of her modest nest

Her jump was weak
So she vanished
The blueness of the sky
And returning home

The evening is near
Wings are closing down
Above the calm dark head
And the dream of
Sacred heights is approaching

Bird's nest
Just like the view
Is empty
It's new habitant
Is a spider

----------

BUĐENJE


Proljeće je sve se budi
Srce skače ludi izaziva
Cvijeće snovi život ljudi
Gdje je ljubav gdje se skriva



AWAKENING


It’s spring time everything is awakening
The heart is agitating jumping challenging
Flowers dreams life people
Where is love where is it hiding


---------

LJUBICA

Miruju pjesme moje
Danas
I riječi miruju
Da ne bole
A kiše pjevaju
Jaglacu žutom
Pjevaju kiše u moje ime
I ljubici dugo već pjevaju
Nakon duge zime
Moje pjesme danas
Miruju
I riječi ne bole toliko
Kiše pjevaju
Stvaraju rime
I sliku stvaraju u zjenici
Oka rasplakana
A kapi kiše
Na laticama žutih jaglaca
Umivaju ljubicu moju
Što proviruje mirisna
Jedna jedina
Kiše pjevaju
Miruju riječi

A pjesme

Čekaju tvoje buđenje



VIOLET (LJUBICA)
My songs stand still today
Words stand still as well
So they don’t hurt
And rains sing to
The yellow dandelion
They sing in my name
Just like they do to a violet
After the long winter
My songs stand still today
And words don’t
Hurt that much
Rains sing
Making rhymes
And the picture in the pupil
Of the crying eye
Raindrops
On the yellow dandelion’s petals
Wash my violet
That is peeping out
So fragrant
One and only
Rains sing
Words are still
And the songs
They are waiting

For your

Awakening


--------


***

U tom je trenutku bila jaka želja
Da zajedno prošećemo držeći se za ruke
Uz pjesmu ptica udišemo jutarnji zrak
Da cjelov ti dam i sretan budem

***

In that moment we wished
To take a walk together
Holding hands
To breathe the morning air
While listening to the bird’s song
To give you my kiss
And be happy


----------


KAPA

Na očima kapa
Ne od sunca
Da ih skriva
Već zbog jada
Glavu pokriva


Još i pognu se
Ponizno do koljena
Zbog srama
Riječi tuge
Svijeta izgubljena


Ah muko moja
I tebi težak život
Sunčan dan skriva
Ne zna srce
Gdje mu draga prebiva


Zato kapa
Glavu čuva
Od obijesti ljudske
Što radosno dijeli
Nikad ljubav uvijek pljuske

A HAT


Hat on the eyes
Not to hide them from the sun
Because of the gloominess
It covers the head


The words of sadness
Of some lost world
Bend humbly to the knees
Because of disgrace


Oh my sorrow
Hard life hides
A sunny day from you too
A heart doesn’t know
Where it’s loved one is


That’s why a hat
Protects a head
From a human disgrace
That happily slaps shares
Never love